Manastir Tumane je drevna svetinja, prema predanju podignuta u drugoj polovini 14. veka, kao zadužbina slavnog kosovskog junaka, Miloša Obilića. Predanje kaže da je Obilić nehotice, loveći u obližnjim šumama, ranio svetog pustinjaka Zosima.Kako bi mu izvidao rane, poneo ga svome dvoru, ali je pustinjak izdahnuo uz reči „tu me mani i pusti me da umrem“. Obilić je u znak pokajanja krenuo da zida crkvu. Nije je dovršio, jer kada je stigao do krova stiglo je i pismo kneza Lazara kojim ga poziva “ da tu dokle je stigao mane zadužbinu“ i krene u boj na Kosovo. Pobožan narod je po pogibiji kneza Lazara I miloša Obilića u kosovskom boju završio manastir i nazvao ga Tumane.
Kao najveća svetinja u manastiru se čuvaju mošti Svetog Zosima Tumanskog, Sinaita čudotvorca. Ovde je i drevna ruska čudotvorna ikona Presvete Bogorodice „Kurskaja“ koju su u Tumane 1936. doneli ruski monasi. U nedirnutoj šumi, 800 m od manastira nalazi se isposnica Sv. Zosima, autentično sačuvana iz vremena kada je on u njoj živeo, kao i svetiteljev izvor. Preko puta crkve je jedinstvena gostoprimnica i mali zoo vrt. Zbog velikih i čudesnih isceljenja koja su u Tumanu gotovo svakodnevna, narod ovu svetinju naziva Đerdapskim Ostrogom.